Скочи на садржај

Priča o putnicima

    Bahove cvetne esencije Priča o putnicima

    Bio jednom jedan put kada je devetnaest putnika krenulo na putovanje…

    Tako počinje priča koju je pripovedao Bah. Tačnije, u njegovoj priči bilo je šesnaest putnika (jer je u to vreme bio dovršio samo Dvanaest iscelitelja i četiri pomagača), ali to i nije naročito važno.

    U Bahovoj priči, kada se putnici noću izgube duboko u šumi, svaki od njih ponaša se u skladu sa svojim karakterom. Agrimony je zabrinut, Mimulus obuzima strah, a Gorse gubi svaku nadu i pomišlja da bi najbolje bilo da legne i sačeka smrt. Kasnije, kada najzad pronađu put i budu na sigurnom, svi pokazuju pozitivne snage svojstvene svom tipu: Mimulus više ne poznaje strah, a Gorse govori o izlasku sunca koji će doneti novo jutro. Nastavljaju dalje, pokazujući put drugim putnicima i služeći kao primer onima koji se na takvo putovanje još nisu odvažili.

    Iako je priča zamišljena u slikovitom svetu bajke, Bah nije dalje razrađivao njenu simboliku. Želeo je samo da prikaže kako se različiti tipovi, predstavljeni cvetnim esencijama, odnose jedni prema drugima unutar grupe i da pokaže različite načine na koje svaki od njih reaguje na zajedničko iskustvo.

    U tome se nazire izuzetno korisno sredstvo za dijagnostiku. Različite emocionalne reakcije lako se uočavaju kada svakoj osobi dopustimo da ispriča svoj deo priče. U praktičnom smislu, to se može primeniti na gotovo svaki običan događaj iz svakodnevnog života. To može biti odlazak u grad na šišanje, kupovina novih cipela, odlazak da se zbog nečega požalimo ili ono što se događa kada odlučimo da krenemo na odmor. Način na koji se svako od nas suočava s takvim situacijama otkriva kako donosimo odluke, kako pristupamo novim iskustvima i kako rešavamo teškoće. Cvetne esencije mogu nam pomoći da se nosimo sa životnim problemima.

    Da bismo danas ispričali priču o putnicima, mogli bismo devetnaest esencija smestiti u jednu novu situaciju. Više ne bi pešačili kroz šumu, ali bi i dalje bili na putovanju, ovog puta u minibusu, kojim kao grupa kreću u posetu jednom mestu.

    Vervain je organizator. Dobro je obavio svoj posao i sve blagovremeno obavestio elektronskom poštom o planu putovanja, ali Clematis se uspavao. Impatiens smatra da više ne bi trebalo da čekaju. Deset sati znači deset sati, kaže on. Već je zapretio da će krenuti sam, svojim automobilom. Napet je, razdražljiv i jedva čeka da pođu.

    Ali ko će voziti minibus? Oak će to preuzeti na sebe. Neka se ostali zavale u sedišta, opuste i uživaju u putovanju.

    Opuste? Kako uopšte neko može da se opusti? Mimulus je zabrinut zbog saobraćaja na auto-putu i brzine kojom će se voziti. Sve ga to silno plaši.

    Chicory oseća mučninu i glavobolju i zahteva da svi sačekaju dok Centaury, kome je upravo naredio da ode do prodavnice, ne donese još tableta.

    Olive strpljivo sedi u minibusu, bled i iscrpljen.

    Scleranthus najpre seda napred, zatim prelazi pozadi, pa se ponovo vraća na prednje sedište.

    Water Violet posmatra čitavu predstavu s pomalo prezrivom zabavljenošću, pošto je za sebe izabrao jedino slobodno pojedinačno sedište.

    Najzad stiže Clematis. Pošto ga Vine propisno izgrdi, ulazi u autobus, vadi CD-plejer, stavlja slušalice i počinje da sluša muziku.

    „Kuda mi to idemo?“, želi da zna Wild Oat.

    „Koga briga!“, odgovara Agrimony kroz smeh. „Samo neka tamo ima neka kafana!“

    Rock Water ga posmatra s neodobravanjem i vraća se čitanju knjige Dvanaest načela savršenstva.

    „Prema planu, trebalo bi da posetimo jedan prelep vrt“, objašnjava Gentian, pa sumorno dodaje: „Mada verovatno nećemo ni stići do njega.“

    Upravo u tom trenutku začuje se snažan prasak, dim počinje da kulja iz motora i autobus se uz škripu zaustavlja.

    Gentian odmahuje glavom.

    „Tipično“, govori sebi u bradu. „Baš moja sreća.“

    Rock Rose, razrogačenih očiju od straha, počinje da paniči.

    Ali Vine je već skočio na noge i viče svima da ostanu mirni.

    Gorse, klonuo na svom sedištu, kao da nije ni primetio šta se dogodilo.

    Šta će sada da rade, pita Cerato?

    Vervain ubrzo sve organizuje sa službom za pomoć na putu, a u mislima je već sastavio prvo od nekoliko oštro intoniranih pisama koja namerava da pošalje preduzeću od kojeg su iznajmili minibus.

    Dok se motor popravlja, grupa mora da prenoći u obližnjem hotelu. Čini se da ovaj neočekivani događaj iz svakoga izvlači ono najgore. Jedino Heather deluje zadovoljno i provodi vreme pričajući recepcioneru svoju životnu priču.

    Ostali se svađaju ili plaču.

    Water Violet se povukao u svoju sobu i prepustio ih njihovoj sudbini.

    Izgleda da stvari više ne mogu biti gore.

    Sledećeg jutra Gentian želi da odustane i vrati se kući. Ne vidi mnogo smisla u daljem nastojanju.

    Gorse se slaže s njim.

    Ali mali Rock Rose, prikupivši svu svoju hrabrost, izjavljuje da zaista moraju pokušati da nastave put i stignu do vrta. Ako svi ulože veliki napor i zauzmu pozitivan stav, još uvek mogu uspeti.

    Chicory upravo namerava da kaže kako se on sve vreme trudio, ali ga jedan Vineov pogled ućutkuje.

    Ipak, čak i ako su spremni da pokušaju, kako će pronaći vrt, želi da zna Cerato. Zar treba samo da idu unaokolo i raspituju se?

    U tom trenutku Water Violet istupa i kaže da im on može pokazati put, pošto je tamo već bio.

    I tako ponovo kreću, nastojeći da sve vreme ohrabruju jedni druge.

    Vine se svojski trudi da pomogne grupi i namerava da na blag način objasni Centauryju kako zaista nema potrebe da nosi svačije kofere. Ali Centaury je zadubljen u razgovor s Mimulusom i samo se tiho osmehuje Vineu.

    Rock Rose je samouvereno zatražio od Vervaina auto-kartu i sada se raspituje kod Water Violeta o putu kojim treba da idu, dok ih Vervain pažljivo sluša.

    Gentian je siguran da će sada dobro napredovati.

    Chicory je prestao da brine o sebi i sada se stara o Olive

    Gorse vedro posmatra polja koja promiču pored prozora i kuje planove.

    Oak je prepustio vožnju Scleranthusu i sada sedi podignutih nogu, igrajući karte s Rock Waterom, koji je potpuno zaboravio da kritikuje.

    Wild Oat zadovoljno piše priču o svemu što se dogodilo.

    Clematis je pozajmio svoju muziku Impatiensu, koji se sada opušta, dok sam Clematis razgleda oko sebe, uživajući u sadašnjem trenutku.

    Agrimony i Heather sede u tišini, držeći se za ruke.

    A Cerato odlazi da sedne pored Water Violeta. Njih dvojica razgovaraju o promeni raspoloženja koja je nastupila u grupi.

    Put kojim su krenuli najzad ih dovodi do parkirališta pored reke.

    Jedan po jedan prelaze obližnji most.

    Impatiens, naravno, prelazi prvi i nalazi se na rečnoj obali, okružen visokim biljkama nedirka, čiji bledoljubičasti cvetovi privlače stotine pčela.

    Impatiens oseća kako ga cveće privlači. Duboko dišući, počinje da se opušta prvi put posle mnogo meseci.

    Nedaleko odatle ugleda Mimulusa kako po kamenju ulazi u potok, smejući se i tiho pevajući za sebe dok se divi prelepim žutim cvetovima koji vise nad vodom.

    U blizini je i Clematis. Zagledan u krošnje drveća, zadivljeno posmatra sitne bele cvetove koji sijaju poput zvezda na tamnozelenoj pozadini lišća.

    Dok ostali prelaze most, zastaju da porazgovaraju s Impatiensom, Mimulusom i Clematisom i da pogledaju njihove cvetove.

    Kako samo liče jedni na druge!

    Zatim se razilaze, svako u svom pravcu, želeći da otkriju postoji li i za njih neko posebno mesto u vrtu.

    I, naravno, svako traži svoj cvet i pronalazi ga kako srećno raste u savršeno odgovarajućim uslovima.

    Rock Rose i Gentian moraju malo duže da pešače, jer treba da se popnu na krečnjačke brežuljke, dalje od reke.

    Wild Oat luta svuda po vrtu i otkriva da njegova posebna trava raste uz ivice svih staza.

    Tu su masline i vinova loza, žbunovi štipavca i hrastovi.

    Jadni Heather mora sam da prepešači dug put do vrha najudaljenijeg brda, ali njemu to nimalo ne smeta.

    Water Violet pronalazi prelepo jezerce mirne vode, nedaleko od izvora čija se hladna i bistra voda razliva preko kamenja.

    Za svakoga postoji savršeno mesto.

    Kasnije tog dana, u grupama od po dvoje ili troje, polako se vraćaju prema mostu.

    Tu susreću nekoga ko izgleda kao vrtlar.

    Dok razgovaraju s njim i postavljaju mu pitanja, on im otkriva mnoge stvari o njima samima i o biljkama koje im pripadaju.

    Cerato želi da zna zašto su njegovi cvetovi plavi.

    Mimulus pita zašto njegovi rastu tako blizu vode.

    Oak se raspituje o korenju, lišću i cvetovima i o tome šta oni znače.

    Svaki deo biljke, objašnjava im vrtlar, ima svoje značenje i predstavlja određeni kvalitet postojanja. Mesto na kojem biljka raste, kao i način na koji raste, otkrivaju različite vidove tih kvaliteta.

    Baš kao što se Clematis i Impatiens razlikuju po svom ponašanju kao ljudi, tako se razlikuju i njihove biljke.

    Ipak, neke biljke ili drveće imaju zajedničke osobine: duboko korenje, maljavo lišće ili naročito uspravan način rasta. Te osobine zajedničke su i čoveku i biljci.

    U vrtu postoji mnogo različitih bića, a svako od njih poseduje sopstvenu individualnost, odnosno dušu.

    Upravo kvalitet duše određuje način na koji biljka raste.

    Dok oni razgovaraju, Wild Oat razgleda okolinu.

    Pokazujući prema drugom delu vrta, iza mesta na kojem rastu masline, neodlučno pita ko bi mogli biti oni drugi.

    Na mestu na koje pokazuje zemlja je uznemirena, a ponegde i preorana. Tu su polja i živice, a u središtu jednog polja stoje velike stene okupljene na jednom mestu.

    Mnoga stabla tamo su u cvatu, sva prekrivena cvetovima, i predstavljaju veličanstven prizor snage i odlučnosti.

    „To su“, kaže vrtlar, „ljudi koji su u životu patili. Oni sada uče kako da preobraze svoja iskustva.“

    Grupa prijatelja izgleda zbunjeno, ali ipak žele da priđu i pozdrave ih.

    Kada stignu tamo, upoznaju Aspen, Elm, Red Chestnut, Willow, Wild Rose i sve ostale.

    I njih je bilo devetnaest.

    Kada toliko ljudi razgovara na jednom mestu, sasvim je prirodno da počnu da se okupljaju u manje grupe.

    Red Chestnut počinje da im priča koliko je bio zabrinut kada je video Mimulusa kako stoji na kamenju usred reke.

    Cherry Plum, zamišljajući koliko bi njega samog to uplašilo, počinje duboko da diše kako bi se smirio.

    Aspen stoji pored njih, dok mu lišće podrhtava.

    Wild Oat, Scleranthus i Cerato ubrzo započinju razgovor s Gentianom i Gorseom. Svi su se oni, naravno, i ranije sreli, ali sada im se pridružuje i Hornbeam.

    Heather, Impatiens i Water Violet obrazuju malu grupu za sebe.

    Dok razgovaraju i upoznaju pojedinačne životne priče jedni drugih, postaje im jasno da mogu uzajamno da se pomažu i da zajednički rade za dobrobit svih.

    Kako će se ova priča završiti, još nije jasno.

    Jer ona i dalje traje.

    5 1 глас
    Гласање за чланке
    Претплати се
    Обавести о
    guest
    0 Коментари
    Најстарије
    Најновије Највише гласова
    0
    Волели бисмо да чујемо ваше мишљење, молимо вас да пошаљете коментар.x