
Gotovo da nema terapeuta, duhovnog tragaoca ili senzibilnog pojedinca koji danas nije čuo za Bahove kapi. Njihov blagi, a dubok uticaj na emocije poznat je širom sveta. Ali dok se toliko govori o njihovim efektima, retko se pita: Kako su zapravo nastale? Zašto baš cvetovi? Kakva je filozofija iza njih?
Većina literature fokusira se na upotrebu, kombinacije i simptome. Skoro niko ne zastaje da se vrati izvoru – samom dr Bahu. A on je govorio jasno: svrha cvetnih esencija nije samo da otklone simptome, već da nas povežu sa božanskim u nama.
Za njega, bolest nije fizički problem. Ona je sukob između ličnosti i duhovnog sopstva. Nije naprosto reč o bolesti tela, već o duhovnoj disonanci. Zato ni lek nije hemijski: isceljenje dolazi kada ponovo uspostavimo unutrašnju harmoniju.
Bah je preparate pravio isključivo od cvetova jer je verovao da su oni najčistiji izraz duhovne energije biljke. Oni nisu lekovi u klasičnom smislu – to su živi mostovi između prirode i duhovne dimenzije čoveka. Njihovo dejstvo nije mehaničko, nego svesno.
Kroz sopstveno iskustvo, Bah je razvio metod zasnovan na intuiciji, posmatranju i direktnoj komunikaciji sa prirodom. Bio je lekar koji je odbio da vidi telo kao mašinu, a bolest kao kvar. Za njega je čovek bio svetinja, a telo hram duha.
Nauka i dalje nema jezik da objasni kako Bahove kapi funkcionišu. Ali iskustvo miliona ljudi ne može se ignorisati. Eksperimenti iz 20. veka, poput onih na Boze institutu u Indiji, pokazali su da biljke reaguju na misli. To nisu samo biološki organizmi. One imaju svest, osetljivost, inteligenciju.
Bah je to znao pre svih.
Njegova poruka je jednostavna, ali beskompromisna: preparati su samo podrška. Pravo isceljenje dolazi iznutra. Ako to zaboravimo, promašili smo suštinu.
Ovo je prvi u nizu blogova kojim ćemo se vratiti Bahovom radu, ne samo kao terapeutskoj metodi, već kao filozofiji života.
Više o Bahovoj filozofiji, praksi i radu sa esencijama: www.bahcentar.org